Prvi kontakt sa Vašom bebom

Ovo me posebno zanima...
majcice,kako ste se osjecale kad ste prvi put ugledale,primile na ruke svoje bebice?

Osobno mislim da ne postoji bolji osjecaj od onog trena kad postanete majkom,kad ugledate tu malu bespomocnu mrvu i osjetite je na sebi.........ja bi ih mogla danima samo promatrati,a njihov miris je naljepsi miris na svijetu i uvijek cu ga pamtiti....

Prvi put sam samo plakala zbog olakšanja što je sve dobro završilo jer je porod bio težak i bebaću jako traumatičan, a na kraju su mi ga samo u operacijskoj dali da ga poljubim i "ponjušim". Ljubila sam i oplakala i ljubila i plakala! Samo ogromno olakšanje što on ipak plače.
Drugi put je bilo lakše i ljepše. Prirodni porod, muž uz mene, beba odmah na prsima dok još nisam ni skužila da je to mali čovjek, malo ljudsko biće. Onda sam se u tom bliskom položaju slagala sa svojim mislima i rastapala se u emocijama

prvi kontak sa mojom bebom...
joj, teško je to opisati. u prvom trenu sam samo osjetila ogromno olakšanje što je sve napokon gotovo, a kada su mi je stavili na prsa nisam mogla skinuti pogled s nje. nije to bila ona "filmska" ljubav na prvi pogled, ali jednostavno nisam mogla vjerovati da je to (kako je mama od formata rekla) mali čovjek. da sam ja to maleno biće donijela na svijet! bila je tako malena, tako krhka...joj, ta malena glava, tanke rukice i nogice...
sve u svemu, divan osjećaj!

Ovdje bi mogla dugacaaaaaaaaak post napisati,ali da ne gnjavim

meni taj prvi kontakt mame i bebe,ti prvi zajednicki trenuci ....ne znam,mislim da se nikad nisam bolje osjecala nego tada,dati zivot takvom savrsenom malom stvorenju i napokon ga vidjeti, dotaknuti,omirisati-zar ima ljepse nesto?

tesko mi je kad se sjetim da mozda to vise nikad necu dozivjeti,a ovi tako brzo rastu.....

Od kad sam pisala ovdje na temi, stalno mi se vraćaju ta sjećanja... i te emocije. i onda blejim u slikice sa poroda i sva se topim. Jako mi je žao što nemam od maloga slike sa poroda, ali nije bilo vrijeme za slikati se. Prve slike su kad je bio dva sata star, kad su ga dali tatici u ruke, a on je nestao pod emocijama.
Stvarno nešto savršeno, nevjerovatno. Nije to ljubav, taj osjećaj, to je nešto još veće, još jače- taj osjećaj stvaranja, davanja života!
Nekidan je u nekom filmu jedna mlada rodilja rekla nekome tko je primio bebu: "Pomiriši mu dah- još ništa nije jeo- to je miris čistog života!"
Ja nisam ni skužila to, nego mi je muž rekao i zaključio kako je to stvarno istina! Da je to onaj osjećaj koji imaš kad ih uzmeš u ruke! Da je to čisti život! Samo život i ništa drugo!

mama od formata, savršeno rečeno!!